Ivan Gašparović: Od teške nesreće na radu do sretne priče

Ivan Gašparović iz Starog Petrovog Sela danas koristi napredno protetičko pomagalo za ruku koje mu omogućava izvođenje radnji koje je mogao obaviti i prije amputacije. Kvaliteta života kao i šanse za zapošljavanje su mu definitivno povećane. Trenutačno pomaže na obiteljskom gospodarstvu vozeći traktor i isčekuje skoro zaposlenje. No, situacija nije izgledala obećavajuća još prije nekoliko mjeseci.

Ivanova priča započela je u siječnju 2019. godine kada je kao djelatnik jedne hrvatske građevinske tvrtke radio u rafineriji Urinj u blizini Rijeke. Kako kaže, tog siječanjskog dana bio je običan radni dan i prilikom istovara cijevi jedna je pala na Ivanovu desnu ruku i desnu nogu. U rekordnom roku je prebačen u KBC Rijeka. Život mu je spašen, no nakon nekoliko operacija liječnici nisu uspjeli spasiti desnu podlakticu te je obavljena amputacija.

Kao da je sve bio ružan san

Ivan, danas 24-godišnjak prisjeća se ovog događaja. „U početku nisam bio svjestan nesreće koja mi se dogodila. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj da je sve ružan san i da će, kad izađem iz bolnice, sve biti isto kao i prije. Prvih mjesec dana mi je bilo teško prihvatiti situaciju u kojoj sam se našao, bio sam ljut i pomalo razočaran u život. S vremenom mi je postalo lakše i pozitivnije gledam na stvari jer znam da nisam jedina osoba kojoj se dogodila takva nesreća. Iako mi i dalje u pojedinim situacijama zna biti teško“, kaže Ivan. Na rehabilitaciju u toplice nije upućen, a nakon što je administrativna procedura dodjele pomagala potrajala mjesec dana više nego što je potrebno, dobio je pomagalo koje je kako kaže bilo poprilično teško, nepraktično i neudobno za korištenje. „Zbog težine pomagalo nisam mogao nositi. Život mi se promijenio u jako velikoj mjeri i morao sam prihvatiti situaciju da ništa neće biti kao prije nesreće. Najveći izazov mi je bio učiti pisati lijevom rukom, kao i obavljanje ostalih svakodnevnih potreba i zadataka kao što su oblačenje i hranjenje."

Na početku mu je najteže padao proces oblačenja i hranjenja. Uz to morao je učiti pisati lijevom rukom. No, sve su teškoće bile jednostavnije uz obitelj, prijatelje i angažman u vatrogasnom društvu gdje je pomagao kad god je bilo moguće.

Poteškoće u osnovnim dnevnim radnjama

Težini procesa oblačenja i hranjenja na ljestvici od 1 do 10 daje ocjenu 10. „Za oblačenje mi je trebalo puno vremena, najteže mi je bilo obući majicu i čarape. Ponekad me to jako ljutilo jer nije išlo lako i od prve. Što se hranjenja tiče nikako se nisam mogao koristiti nožem i vilicom. Kod kuće mi je pomagala obitelj, dok sam izvan kuće uzimao hranu koju nije bilo potrebno rezati jer nisam volio da mi netko drugi pomaže oko hranjenja. Sad kad odvrtim film unazad, pisanje lijevom rukom mi je još i išlo najlakše jer naposljetku nisam morao ni puno pisati“, prepričava Ivan i kaže da stručnu pomoć nije imao. U to vrijeme poseban izazov mu je bilo druženje na javnim mjestima, posebice kad bi bio okružen nepoznatim osobama, jer je bio dosta nespretan u služenju lijevom rukom. Većinu vremena je stoga boravio kod kuće.

Pozitivan utjecaj – angažman u vatrogasnom društvu

No, tu je obitelj i prijatelji kad je najteže. Obitelj mu je bila oslonac u najtežem trenutku i pružila maksimalnu pomoć u svemu. Prijatelji su tu bili da ga razvesele i bili su na raspolaganju kad god je to bilo potrebno. A, osim toga tu je i Dobrovoljno vatrogasno društvo Vrbova! Ivan je još od prije jedan od 24 aktivna člana Društva. Položio je ispit za vatrogasca i izlazio na intervencije te sudjelovao na natjecanjima kao član seniorske ekipe. Čak je i vikend prije nesreće bio na natjecanju, a nesreća ga nije zaustavila u njegovom angažmanu. „Kako više ne mogu sudjelovati u intervencijama ili na natjecanju, sada sam voditelj seniorske ekipe. Pomažem trenerima vatrogasne mladeži i djece u pripremanju staza za trening, a djeci objasnim neko pravilo koje je složenije. U radu društva pomažem kad god je to moguće pri održavanju spremnice i opreme i svemu ostalom što je u skladu s mojim mogućnostima“, kaže Ivan i dodaje da se u slobodno vrijeme bavi poljoprivredom, sijanjem žitarica i obradom zemlje.

INA nije imala veze s nesrećom, no kako se nesreća dogodila u njihovoj rafineriji, ponudili su financirati novo Ivanovo pomagalo. To je Ivanu bio veliki poticaj za nastavak normalnog načina života

Od šoka do nevjerojatno pozitivnog iznenađenja

Ivan naglašava kako je do srpnja ove godine bio na bolovanju zbog težine ozljede, a tijekom tog perioda nitko ga iz tvrtke u kojoj je radio nije obišao niti pokušao stupiti u kontakt s njim. U srpnju mu je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme i ponuđen mu je posao u kadrovskoj službi u Zagrebu koji nažalost nije mogao prihvatiti jer plaća ne bi pokrila najam stana i troškove života. Odjednom se našao u posve bezizlaznoj situaciji.

I tu nastupa INA. „Naime, s obzirom da je rafinerija u kojoj se dogodila nesreća u njihovom vlasništvu, INA je odmah nakon nesreće ponudila financijsku pomoć za smještaj i troškove u bolnici i dok mi se stanje ne stabilizira. Oni nemaju nikakvu obvezu prema meni, ali su ipak ponudili pomoć. Štoviše, već tad su obećali da kad dođe do nabavke proteze da će snositi troškove. U početku mi je bilo neugodno obratiti im se za pomoć, ali nakon što mi je prekinut radni odnos nazvao sam ih i zamolio za pomoć. Naime, u tom trenutku nova proteza mi je bila neophodna za nastavak normalnog načina života, odnosno da pokušam naći posao. Pomogli su mi značajnom donacijom na temelju čega sam dobio moderno protetičko pomagalo. Na tome sam im iznimno zahvalan“, ushićeno prepričava Ivan. Tu priča sa INA-om ne završava jer su ga pozvali i na razgovor za posao. Trenutačno je natječaj za posao u tijeku, a rezultati će se znati uskoro. rafinerija u kojoj se dogodila nesreća u njihovom vlasništvu, INA je odmah nakon nesreće ponudila financijsku pomoć za smještaj i troškove u bolnici i dok mi se stanje ne stabilizira. Oni nemaju nikakvu obvezu prema meni, ali su ipak ponudili pomoć. Štoviše, već tad su obećali da kad dođe do nabavke proteze da će snositi troškove. U početku mi je bilo neugodno obratiti im se za pomoć, ali nakon što mi je prekinut radni odnos nazvao sam ih i zamolio za pomoć. Naime, u tom trenutku nova proteza mi je bila neophodna za nastavak normalnog načina života, odnosno da pokušam naći posao. Pomogli su mi značajnom donacijom na temelju čega sam dobio moderno protetičko pomagalo. Na tome sam im iznimno zahvalan“, ushićeno prepričava Ivan. Tu priča sa INA-om ne završava jer su ga pozvali i na razgovor za posao. Trenutačno je natječaj za posao u tijeku, a rezultati će se znati uskoro.

Novo pomagalo omogućuje 14 različitih hvatova koje svakodnevno koristimo. Ivan kaže da se osjeća samostalnije i sigurnije, a razlika između ovog pomagala i onog dobivenog preko HZZO-a je velika.

Novo pomagalo – šansa za kvalitetan život

Ivan je krajem rujna opskrbljen Bebionic šakom koja funkcionira na Myo plus kontrolnom sustavu koji omogućava intuitivno upravljanje protezom. Šaka omogućava 14 različitih hvatova koji nam najčešće trebaju u svakodnevnom životu (npr. otvaranje i zatvaranje šake, držanje, paljenje i gašenje svjetla itd.), a Myo plus tehnologija čita signale u mišićima te pamti obrasce, pa korisnik bez većeg napora obavlja radnje. „Novo pomagalo jako mi je olakšalo obavljanje svakodnevnih poslova, iako mi je sve to još relativno novo i privikavam se na sve funkcije. S novim pomagalom se osjećam samostalnije i sigurnije obavljam dnevne izazove. Razlika između ovog pomagala i onoga koje sam dobio preko HZZO-a je jako velika. Novo pomagalo ima koordinirane pokrete i mogu obavljati veći broj zadataka. Ujutro čim ustanem stavljam novo pomagalo i ne znam više funkcionirati bez njega što sa starim nije bio slučaj jer mi je bilo lakše bez njega. S novim pomagalom napokon mogu pisati, jesti, počešljati se… Otkako imam novo pomagalo prvi put nakon nesreće osjećam se slobodnije u javnosti i ispunjenije, zadovoljnije“, zaključuje Ivan i dodaje da ponekad u javnosti izaziva poglede drugih osoba jer je mnogima takva vrsta pomagala novost i nepoznanica. No, bez obzira na to opušteniji je u izlasku s društvom. Za kraj, za čitatelje ima sljedeću poruku:

„Nikome ne želim da se nađe u ovakvoj situaciji, a osobama koje se nađu poručujem da ostanu pozitivne i optimistične koliko god mogu. Neka se okruže veselim i vedrim osobama koje će ih oraspoložiti i motivirati kad god im postane teško, da ih uvijek ima tko nasmijati i podržati bez obzira na sve. Jer kad ti život dade limun moraš imati ekipu koja uvijek ima spremnu tekilu“, kaže Ivan.