Ozljede gležnja

Ozljede gležnja često se javljaju tijekom sportskih aktivnosti. Čine oko 15 do 20% sportskih ozljeda. Sportovi s čestim, brzim promjenama smjera, skokovima i kontaktom s protivničkim igračima posebno su rizični za ligamenate gležnja. Sportovi s velikom učestalošću akutnih ozljeda gležnja uključuju nogomet, košarku i odbojku.

Rizik od ponovne ozljede gležnja povećan je, osobito među sportašima. Otprilike jedna trećina doživi drugu ozljedu gležnja u roku od 3 godine; među sportašima ta je brojka čak 73% svih slučajeva. Veliki broj ih se žali na bol pri hodanju i trčanju, blago oticanje i nestabilnost skočnog zgloba.



Mehanizam ozljede

Najčešći mehanizam nastanka ozljede ligamenata je inverzija stopala (zavrtanje stopala prema unutra) uz najčešće stopalo u položaju plantarne fleksije, odnosno prstima prema dole ( položaj stajanja na prstima).

Vrsta ozljede ligamenta

Većina ozljeda zahvaća lateralne ligamente, pri čemu je prednji talofibularni ligament najčešće zahvaćen.

Težina ozljede i simptomi

Ozljede ligamenata gležnja podijeljene su u tri stupnja obzirom na težinu ozljede:

I stupanj (blagi):

Istegnuće ligamenta, bez puknuća, očituje se blagim oticanjem i/ili osjetljivošću zahvaćenih struktura. Bez ili s minimalnim gubitkom funkcije, obično bez hematoma i nestabilnosti gležnja, bez problema s podnošenjem težine.

II stupanj (umjeren):

Djelomična ruptura, koja se najčešće očituje umjerenom boli, oteklinom, hematomom i osjetljivošću zahvaćenih struktura. Bol je prisutna u mirovanju uz pogoršanje pri pokušaju kretnje. Blaga do umjerena nestabilnost gležnja uz probleme s podnošenjem tjelesne težine.

III stupanj (težak):

Potpuna ruptura ligamenta s izraženim oticanjem, hematomom, bolom i osjetljivošću Gubitak funkcije gležnja, nestabilnost, bez sposobnosti podnošenja težine zbog izražene boli. Zbog boli i otekline izrazito su reducirane kretnje.

Dijagnoza

Za dijagnozu je prije svega značajan pregled liječnika. Tijekom pregleda ustanovit će postojanje i lokaciju boli, oteklinu, deformacije, toplinu zgloba, hematom, ograničenja kretanja itd. Važno je utvrditi okolnosti koje su dovele do ozljede, odnosno mehanizam ozljede, te dobiti informacije o postojanju/ vrsti ranije ozljede u ovom području. Ovisno o nalazima, liječnik može tražiti daljnju obradu kao što je rentgenogram, dijagnostički ultrazvuk ili MR.

Liječenje

Liječenje uganuća gležnja ovisi o težini ozljede. Cilj je uvijek smanjiti bol i oteklinu, potaknuti cijeljenje ligamenata i vratiti funkciju gležnja. Ovisno o težini ozljede može biti potrebna i imobilizacija. Ono što je vrlo važno je provesti pravilno liječenje/ rehabilitaciju kako bi se prevenirala kronična nestabilnost gležnja i ponavljana uganuća.


Prikazani proizvodi primjeri su moguće opskrbe. Odluku o tome koji proizvod je najbolje rješenje za vas svakako treba donijeti u suradnji s liječnikom i/ili ortotičarom. Tu smo za vas!


Ortoze