Moždani udar

Moždani udar nastaje zbog poremećaja cirkulacije u mozgu. U većini slučajeva je ishemijski (to znači da je arterija začepljena ugruškom i krv ne može doći do dijelova mozga iza začepljenja), rjeđe hemoragijski (uzrokovan puknućem krvne žile i izlijevanjem krvi u okolno tkivo). Posljedica bez obzira na vrstu je nedovoljna opskrba mozga kisikom i hranjivim tvarima. Simptomi moždanog udara ovisit će o tome koji dijelovi mozga su oštećeni nedovoljnom opskrbom. Ako je to dio mozga odgovoran za pokret /motoriku kao posljedicu ćemo imati neki stupanj poremećaja pokreta/ motorike. Često se viđa slabost jedne strane odnosno polovice tijela. To nazivamo hemiparezom.

Posljedice

Najčešći problemi lokomotornog sustava nakon moždanog udara

Hemipareza

Slabost mišića jedne polovice tijela naziva se hemipareza (desnostrana ili ljevostrana hemipareza). Desna strana mozga zadužena je za lijevu stranu tijela i obrnuto. Tako će oštećenje s desne strane mozga rezultirati ljevostranom hemiparezom, lijeve strane desnostranom hemiparezom. Tipično je ruka na strani hemipareze stisnuta uz tijelo, savijena u laktu, podlaktica okrenuta tako da je dlan okrenut prema dolje a prsti stisnuti u šaci. Zahvaćena noga je ispružena, stopalo visi prema dolje pa se doima duljom.

Povišen tonus mišića/spasticitet

Mišić se nikada ne opusti do kraja. Ta “bazična” napetost mišića koja nam između ostalog omogućava da stojimo na mjestu zovemo tonusom mišića. Tonus mišića regulira živčani sustav, pa kada je mozak oštećen, oštećena je i kontrola tonusa. To može dovesti do pojave povišenog tonusa odnosno hipertonusa ili spastičnosti. Mišići pružaju veći otpor pri pokušaju pokreta i “vuku” ruku i/ili nogu u određeni položaj. To, uz slabost dodatno otežava funkcioniranje. Može rezultirati i kontrakturama, odnosno nedovoljnim opsegu pokreta u ramenu, laktu, ručnom zglobu, koljenu itd. te dodatno pogoršati funkciju.

Promijenjen hod

Osobe s hemiparezom imaju asimetričan hod uz povećanu potrošnju energije, a smanjenu brzinu i stabilnost. Zahvaćena noga je ispružena, stopalo visi prema dolje pa se doima duljom. U hodu najčešće ne dolazi do savijanja kuka i koljena što dodatno “produžuje” nogu. Zbog toga se tijekom hoda diže kuk na strani hemipareze kako bi “provukli” nogu. Druga česta pojava je kruženje s nogom u luku ili cirkumdukcija. Pri osloncu na zahvaćenu nogu koljeno se “gura” prema natrag zbog bolje stabilnosti obzirom na slabost mišića kvadricepsa čija je to inače funkcija.

Hiperekstenzija koljena

Pri osloncu na zahvaćenu nogu koljeno odlazi previše prema natrag (hiperekstenzija) između ostalog i zbog bolje stabilnosti. Loša stabilnost, odnosno klecanje koljena posljedica je slabosti mišića, prije svega kvadricepsa. Iz tog položaja teže je nogu pokrenuti u novi korak. U slučaju naglašenije / dugotrajnije hiperektenzije stradaju i ligamenti koljena te se je prisutna bol u koljenu.

Bol u ramenu

Bol u ramenu čest je problem nakon moždanog udara. Najčešće se javlja iz dva razloga. Prvi je spastičnost, odnosno zgrčenost mišića. Drugi uzrok je upravo mišićna slabost zbog koje ruka “visi” te nakon nekog vremena dolazi do djelomične luksacije (iskakanja) zgloba ramena. To stanje nazivamo subluksacija ramena.

Zgrčena šaka

Nakon moždanog udara smanjena je snaga, koordinacija te nakraju naravno i fini sitni pokreti šake koje inače svakodnevno koristimo. Prsti su savijeni i zgrčeni, kao i cijela šaka i često se ne mogu niti pasivno ispružiti. Spasticitet je glavni uzrok zgrčene šake. Šaka se obično zapostavlja te zdrava ruka preuzme svu funkciju. To dalje vodi do kontraktura (nedovoljan opseg pokreta) i još lošije funkcije šake.

Rehabilitacija

Rehabilitacija

Rehabilitacija moždanog udara ima za cilj pomoći preživjelima od moždanog udara da postanu što neovisniji i postignu najbolju moguću kvalitetu života. Neizostavan je dio liječenja koji ima značajan učinak na uspješnost oporavka. Iako rehabilitacija ne može utjecati na samo oštećenje mozga koje je već nastalo kao posljedica moždanog udara, može pomoći preživjelima da ponovo nauče i razviju vještine potrebne za svakodnevni život. Započinje obično već u bolnici nakon što se stabilizira stanje pojedinca. Multidisciplinarna je, najčešće uključuje rad s logopedom, fizio i radnim terapeutima.



Pomagala